BEŽIČNO KOMUNICIRANJE DANAS



Alan 48, suvremeni prijenosni "toki-voki". Zaboravite na "šuškavce" sa štandova na proštenjima, njihov je domet 10 metara. 		Godina je 2009. Nekako smo svi zatvoreni u svojim kućama i dvorištima i malo komuniciramo i družimo se. I radioamaterski duh kao da je zamro pojavom novih puteva komunikacije - mobilnih telefona i Interneta. Sekunde razgovora, impulsi, gigabajti,... sve je utjecalo da su i razgovori postali kraći... no, mora li biti tako?... Sve se manje razgovara na amaterskim kanalima jer se i za takav rad mora platiti - ovisno od uređaja i frekvencija koje su mu dostupne. Mnogima je prepreka i polaganje ispita za radio amatera kao i članstvo u najbližem radio klubu....
Ova bi stranica imala za cilj pružiti aktualnu informaciju kako se može komunicirati i koristiti radijske uređaje koji sve ove nedostatke jednostavno NEMAJU.
Da je to tako, dovoljno je otići u neki grad (osobno sam ovaj pokus izveo u Zagrebu) i poslušati na radiju koliko ljudi koriste ove uređaje. Čuju se vozači kamiona, građevinski radnici, radnici u prometu i pojedinci ili skupine koje su međusobno udaljene. Komuniciraju vrlo intenzivno pomoću uređaja koji će biti ovdje opisani. Nisu to primjeri profesionalnih veza koje koriste različite službe, već veze običnih ljudi na svakodnevnim poslovima i potrebama.
Europskim pravilnicima i Zakonom o prometu i komunikacijama i u Republici Hrvatskoj se, uz mnoge frekvencije za profesionalnu i radioamatersku aktivnost, predviđaju dva frekventna područja u kojima se mogu koristiti radijski uređaji za osobnu uporabu.
To su:
CB - (citizens band) ili građanski val na oko 27 MHz i PMR - na oko 446 MHz
U oba područja ljudi koriste uređaje koje je moguće kupiti u posebnim trgovinama, ali i "u Konzumu". Za rad s ovakvim uređajima nije potrebna nikakva isprava, dozvola za rad ili slično. (Jasno, proizvođač uređaja je morao uskladiti osobine svoga proizvoda sa normama u svijetu i svakoj zemlji ponaosob. Kod nas o tome na radio uređaju stoji naljepnica CE ili CEPT), a nije potrebno plaćati nikakvu naknadu za uporabu - ("zrakarina").
Danas mnogi koriste ove uređaje.
Mnogi ipak žele uspostavljati dalje i kvalitetnije veze s ljudima iz svih država u svijetu. Za to koriste amaterski radio.
President JFK II - "mercedes" među CB primopredajnicima. Ovakva izvedba primopredajnika se zove stolna, veličina im je identična veličini autoradija, a uglavnom se ugrađuju u kamione.



CB - građanski val

Allamat 296, novi model sa LCD ekranom, prikazom broja kanala, frekvencije i veličine signala,... POVIJEST:
Tijekom drugog svjetskog rata za komunikaciju među jedinicama su se koristili kratkovalni uređaji. Njihova najviša frekvencija je bila 30 MHz. Po završetku rata ostalo je puno tih uređaja na otpadu. Radio amateri su ubrzo počeli koristiti ove uređaje za komunikacije na svojim frekvencijama, ali i eksperimentirati na opsegu 27 MHz. Naknadno jer međunarodnim dogovorom dopušten rad radio amaterima na ovom opsegu, ali samo na 40 kanala i AM načinu rada. Za ove uređaje je bilo poteško ishodovati dozvole za rad pa je bio povelik broj onih koji su uređaje koristili "na divlje". Iz toga je vremena i običaj da se amateri predstavljaju posebnim znakom koji je različit od njihova imena što je i do danas ostao običaj.
"Cebejašima" je kultni film "Convoy" iz 1978. godine, u kojemu se vozači kamiona dogovaraju kako izbjeći policijske zasjede. I današnji vozači kamiona širom svijeta koriste cb-stanice za međusoban razgovor i za to im nisu potrebne sim kartice, roaming,... jer je uporaba u većini država identična.
CB - GRAĐANSKI VAL KOD NAS NEKADA:
Nekada je ovo bilo područje u kojemu je bilo prekomjerno puno radio stanica. U susjednim državama je bilo slobodno koristiti uređaje fantastično velike snage pa je komunikacija kod nas bila gotovo nemoguća. Otkad se u svim državama počeo primjenjivati identičan propis, tih problema više nema. Frekvencija 27 MHz je na rubu kratkovalnih područja i na početku UKV, pa se elektromagnetski valovi na ovim frekvencijama ponekad ponašaju kao kratki valovi - odbijaju se od gornjih slojeva u atmosferi i vraćaju se ka Zemljinoj površini, ali ne više na isto mjesto već tisućama kilometara dalje. U takvim su uvjetima mogući razgovori i s ljudima u Španjolskoj, Danskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji itd. No, takvi su dani rijetkost.
CB DANAS:
Ne pratim ovaj opseg dugo pa ne mogu točno reći, ali u vremenu od pola godine samo je jednom bio takav dan - od jutra do večeri. Snaga uređaja je ograničena na 4W i zato se sve veze odvijaju na udaljenostima do 20 km. Ovdje u Kaptolu moguće je razgovarati s ljudima iz Požege, Slavonskog Broda, Našica, Đakova, Nove Gradiške,... nisu rijetkost javljanja iz Koške ili iz Županje.
Najčešće su na valu vozači kamiona koji razmjenjuju svoje informacije od reda u kamenolomima do vremenskih podataka. Svakoga od njih zamišljam kao lik iz filma "Convoy" i nadam se da ću negdje naći sliku iz filma i ovdje ju priložiti. Njihovo radno vrijeme završava u sumrak, a onda na kanalima mogu "do sita" razgovarati obični cb radio amateri. Imaju imena ili nadimke koje su si sami odabrali radi prepoznavanja (Lovac, Zec, Jelenko, Zebra, Franc, Mili, Tango, Luna, Kondor, ...).
UREĐAJI:
Uglavnom su tvorničke izradbe i označeni su natpisima koji govore da su im osobine usklađene sa propisima. Ipak među njima ima razlike: razlikujemo male uređaje jednostavne konstrukcije i velike uređaje koji imaju "puno dugmića" na prednjoj strani. Razlikujemo stare uređaje koji su radili samo na AM-u i novije uređaje koji rade na FM-u. Najnoviji imaju ASK (automatska kontrola potiskivanja šuma) i LCD displej koji prikazuje broj kanala, veličinu primanoga signala, frekvenciju i snagu emitiranja. Postoje i razlike prema proizvođaču (President je No1 npr., a Albrecht negdje "na repu", mada sam na oba uređaja vidio naljepnicu "made in China" ili "made in Corea").
MOGUĆI PROBLEMI:
U radu koriste duge antene. One koje su kraće od 1.5m su slabijih svojstava. Najčešće je visina antena 1/4 valne duljine, a to je na CB-u oko 2,5m. To je značajno za uređaje koji bi trebali biti prijenosni jer su nepogodni zbog dimenzija antene, a već smo nekoliko puta nehotično - antenu "skratili". Cijena dodatne antene nije mala - oko 50 EUR-a, trošak oko izradbe cijevnih nosača dostiže isto takvu cijenu i to onda više nije jeftin i jednostavan uređaj.

President Billy, primjer sada već starije izvedbe primopredajnika skromnijih osobina.



PMR


Brondi FX-100, kupljen u poznatoj veletrgovini. 		NEKADA:
Nije bilo ovakvih uređaja.
DANAS:
Od prije desetak godina u mnogim trgovinama možemo pronaći ponudu malih radijskih uređaja. Najčešće se prodaju u paru ili čak po četiri u jednom pakiranju. Cijena im nije prevelika (par uređaja stoji oko 400 Kn), a jedino treba voditi računa o punjenju baterija punjačem koji je obično u kompletu. I to je sve!
UREĐAJI:
Za mnoge uređaje u uputi piše da im je doseg više od 10 km. To je moguće postići jedino ako su oba uređaja smješteni na visokom mjestu i međusobno se mogu vidjeti. Redovito je doseg ovih uređaja do 1 km u naseljenom mjestu i s različitim preprekama među uređajima (zgrada, stablo). Antena im je vrlo kratka i nije veća nego ona u starijim modelima mobitela tako da su idealni za uporabu kao prijenosni uređaj. Najčešće imamo na izbor osam kanala od kojih se kod novijih uređaja svaki kanal može kodirati u 38 stupnjeva tako da nam se proširuje mogućnost rada. Gotovo svi uređaji imaju mogućnost selektivnog poziva tako da otpada neugodno "pozivanje po cijeli dan" glasom. Kod većine sam pronašao "VOX", način rada slobodnih ruku (u nekim reklamama ova se osobina naziva "baby wach" - za slušanje plače li beba dok majka obavlja nekakav posao izvan sobe ili zgrade - svi uređaji koji imaju vox funkciju mogu poslužiti za praćenje bebe), aktivira se na glas, te "DCIM" praćenje dva kanala istovremeno.
Ovdje nema razlike: svi su uređaji "made in China" i pri kupnji treba pratiti kolika je snaga uređaja (tipično 0.5W) i neka su baterije kvalitetnije i daju iznad 4 V.
MOGUĆI PROBLEMI:
Uz "izdaju" baterija domet uređaja može znatno umanjiti i loš položaj (npr. između betonskih dijelova zgrada). U velikim gradovima je teško pronaći slobodan kanal, osobito prije podne.
LCD zaslon i tipkovnica PMR primopredajnika: gotovo identično kao na mobitelima, samo kad bi mogao poslati SMS...



AMATERSKI RADIO

 VIŠE, DALJE, BOLJE


tekst lijevo 		NEKAD I SVE DO DANAS:
Valjda se još od vremena Nikole Tesle ljudi bave uspostavljanjem veza pomoću radijskih uređaja i ispitivanjem različitih uređaja i različitih antena spojenih na te uređaje. Iskustva o frekvencijama, vremenu i kvaliteti veza dragocjena su iskustva za uspostavu profesionalnih veza. Jedno od tih iskustava je da je domet nekih elektromagnetskih valova daleko veći nego obzor, čak može obići cijelu Zemlju, te da su frekvencije ispod 100 MHz podložne jakim utjecajima iz atmosfere ponekad čak i toliko jako da se veza ne može obaviti ili mora prekinuti. Na tim frekvencijama (SW ili kratki val) su radioamateri koji su sposobni održati radioamatersku vezu sa radioamaterima iz svih zemalja na ovom planetu. Koliko je pritom korisno poznavati strane jezike - valjda ne moram spominjati.
DANAS:
Ispitivanja uređaja su se već odavno proširila na vrlo visoke frekvencije (nekoliko GHz). Ipak, najčešće se koristi VHF područje sa valom dugim oko 2m i zovemo ga dva metra ili 144 MHz i područje s valnom duljinom oko 70cm i frekvencijom oko 432 MHz. Prijenos informacija teče govorom, analognim načinima, a u novije vrijeme i digitalnim putem gdje se radioamateri opet sudaraju sa zakonom koji još nije predvidio (ograničava ga) digitalni prijenos informacija putem radio valova. Naime, sve je veći broj ljudi koji svoja računala povezuju u mrežu pomoću radio uređaja čineći bežičnu mrežu (wireless) za koju se zakonom predviđaju frekvencije oko 2.4 GHz, ali radioamateri su uspjeli računala povezati i drugim radijima (VHF na 144 MHz - takozvani packet radio, a neumorni graditelji ustraju u povezivanju računala u mrežu pomoću CB uređaja). U posljednjih nekoliko godina sve je popularniji spoj radio uređaja i Interneta (Echolink - u Požegi je pristupna točka (nod) koju možemo čuti na 145.400 MHz) uz pomoć kojega je Internetom moguće dospjeti do bilo koje zemlje u svijetu, a onda koristiti Echolinkove pristupne točke i razgovarati s radioamaterima po cijeni vašeg Interneta. Dodajem još i najnoviju generaciju radioamaterskih uređaja SDR (Software defined radio) - radioamaterske uređaje koji su potpuno upravljani pomoću računala.
Računala za komunikaciju danas koristi sve veći broj radioamatera u svijetu. U tu svrhu koriste mnoge programe koji mogu prepoznavati i odašiljati morzeove znakove i tako održati radioamaterske (CW) veze s bilo kojim radioamaterom u svijetu - a sve bez poznavanja morzeovih znakova. Također radioamateri međusobno održavaju veze koristeći i druge modove kao: RTTY, SSTV, Hell, MFSK, Olivia i najpopularniji među njima PSK31. Programi koje pritom koriste su: CWSkimmer, FLDigi, HamRadioDeluxe, DigiPan, Rocky i najpopularniji MixW. Brzina kojom se podatci prenose sve je veća i tu je problem jer postoje davatelji Internet usluga i mobilni operateri koji te iste usluge naplaćuju, a također Hrvatska agencija za telekomunikaciju PRODAJE korištenje frekvencija... ali to je već neka druga priča.
UREĐAJI:
Za rad u ovom području uglavnom se koriste uređaji poznatijih proizvođača (Yaesu, Kenwood, Alinco, Icom, Motorola), a njihova je cijena poprilično visoka (400Kn i više).
Postoji podjela uređaja na tri klase: ručni ili prijenosni uređaji, mobilni koji se ugrađuju u automobile i takozvani bazni uređaji koji su smješteni u kući, dnevnoj sobi, radnoj sobi, radionici, garaži, potkrovlju,... sva ta mjesta odakle se javljaju od kuće radioamateri nazivaju "stacionar" (kao u bolnici) ili "PPS" (primopredajna soba kao u vojsci).
No, moguće je pribaviti ručne uređaje (Kina) koji su modernije izvedbe, opremljeni su svim tehnološkim rješenjima koje imaju uređaji koji se koriste u PMR, imaji digitalni prijenos podataka, memorije, kodiranje, zvukovi, različiti sustavi moduliranja i reguliranja potiskivača šuma, upravljanje glasom, ukratko - sve što možemo očekivati od jednog takvog uređaja. Koriste kvalitetne baterije nove generacije Litium-ionske i imaju gotovo sve potrebno za rad na VHF (144MHz) i UHF (432 MHz) području. Bez obzira na ime proizvođača (Wouxun, Quangsheng, Puxin), imaju snagu 5W.
Osobno nisam pribavio niti jedan od ovih skupih uređaja, već sam preradio stari koncertni radio za prijem amaterskih radio frekvencija (više). Prikupljam iskustva - samo slušajući kratkovalna područja, pa ću valjda jednom i ta iskustva objaviti na web stranici.
MOGUĆI PROBLEMI:
Ima ih, nažalost. Za rad sa svim ovim uređajima TREBA radioamaterska dozvola, a to uključuje članstvo u radio klubu, "zrakarinu", dozvolu za postavljanje uređaja, takse, zamolbe i dosta strpljenja. Nama je najbliži radio klub 9A1BTU, "Vallis aurea" u Požegi. Klubske prostorije su u podrumu lijevo, ispod HZZO, a druženja članova i simpatizera su svakog četvrtka od 19 sati. U klubu se najviše dozna i nauči, zato - ako ste zainteresirani za rad ovakvim uređajima, slobodno posjetite Radio klub u kojemu ćete se moći sve ovo što sam ispričao, svojim očima vidjeti i ušima poslušati. Naravno, u početku samo se sluša ("RX") i uči, vježba se vođenje razgovora. Vrlo malo radioamatera "tipka" Morzeove znakove, uglavnom se razgovara otvoreno, no česte su kratice i izrazi svojstveni samo radioamaterima koji rade na kratkim valovima (SW) - takozvani Q-kodeks i sricanje slova po međunarodnom dogovoru i lokalnim, državnim dogovorima (svaka država ima svoj način sricanja slova).
Najvažnije - susresti se s ljudima koji kao i vi vole "prčkati" s elektronskim uređajima i družiti se. Posebna radioamaterska aktivnost je "kontest" kada se ekipa u odveze i popne na vrh brijega ili planine, odakle se može uspostaviti puno više radijskih veza, i tamo provede 24 sata (obično od subote u 12 do nedjelje u 12) nastojeći uspostaviti što je moguće više veza s drugim radioamaterima. Uz broj veza važna je i udaljenost koja također donosi bodove u natjecanjima. O održanim vezama radioamateri vode bilješke (LOG), u bilježnici ili računalom. Prilikom održavanja veze međusobno razmjenjuju "raport" o kvaliteti signala, a nakon održanih veza razmjenjuju QSL kartice - posebno tiskane potvrde o održanoj vezi.
Radioamateri su neumorni istraživači, pa se bave i suvremenijim načinima uspostavljanja veza kao digitalno komuniciranje (sprega računala i radio stanice), paket radio (PR), amaterska televizija (ATTV) i komuniciranje putem satelita.
Ovih dana se u radio klubu održava tečaj za još jednu skupinu radioamatera. Oni će nakon odslušanih predavanja polagati ispit i dobiti pozivni znak i pravo rada na radioamaterskim frekvencijama. I dalje će se održavati ovakvi tečaji, zato se raspitajte ili u klubu ili kod bilo kojeg od radioamatera o vremenu kada će biti tečaj. Moje iskustvo: za sve ove formalnosti platio sam 2009. godine 200Kn, a u navedenom iznosu je i pretplata na časopis "HRS", glasilo Hrvatskog radioamaterskog saveza i...
problema više nema!
73! je radioamaterski pozdrav pa tako i ja završavam ovu malu priču.

Ivica, na CB-u "Tango", među radioamaterima 9A7IUY.


tekst desno





Webmaster Meštar Mijo 2009.